Nesvesno smo pristali da posmatramo život samo kroz svoj prozor, ne mareći za to šta se nalazi sa druge strane, tog istog prozora.
Sa druge strane prozora je neko ko se u ovom trenutku bori sa bipolarnim poremećajem, neko ko je ostao bez roditelja i neko je izgubio dete. Neko ko nema krov nad glavom, neko ko 'pak ima ali ne oseća toplinu doma. Neko ko ne vidi sve očaravajuće boje naše predivne prirode, neko ko ne čuje sve divne zvukove gitare, violine, klavira, cvrkut ptica i žubor vode. Neko ko želi toliko toga da kaže ali ga glas izdaje. Neko ko bi na ovom svetu dao sve, da ponovo prohoda ili neko ko nikada nije ni osetio tlo pod nogama.
Sa druge strane prozora su mnogi kojima je hladno, koji osećaju neopisivu glad, koji razmišljaju kako sebi da oduzmu život jer ih depresija obuzima do granica nemilosrdnosti. Oni kojima odeća gubi boju od pranja a nemaju drugu, oni kojima bolest uzima radost a realnost se ne trudi da opovrgne tu činjenicu.
Sa druge strane prozora su svi oni.
Nisu toliko daleko, samo se ne čuju jer su se pokorili svojim nemoćima i mole se u tišini.
Svakog dana pomislite na sve ove ljude. Pomislite i zahvalite se na onome što imate i razmislite, koliko sve to što imate može biti još bolje.
Život pravi neočekivane promene i brzo menja uloge.
Osvestimo svoju i shvatimo da ta nečija strana prozora, sutra može postati i naša.
Comments