Čekanje na gotov proizvod ljubavi nas je razočaralo. Narušena su naša očekivanja. Čekamo savršenu osobu, karijeru, putovanje, život uopšte i to nas vodi ka bolesti koja se naziva, deficit ljubavi, a nus pojava je egocentrizam. Egocentrizam ubija ljubav zajedničkog stvaranja. Postali smo bolesni jer idemo prečicom ispunjavanja liste želja iz naše mašte neostvarenih snova. Težimo ka tome da bude ono savršeno željeno dok bi trebali bi da težimo ka tom "savršenom" trenutku i osvestimo taj nezaboravni momenat dok stvaramo, ruku uz ruku. Deficit ljubavi je bolest današnjeg društva. Strpljenje je zaboravljeno a razumevanje uspavano.
Kada od kamena napravimo kuću zajedno, kada od ognjišta napravimo dom zajedno, kada razvijemo taj potencijal uz zajedničku želju da budemo bolji. Kada koristimo volju da idemo napred, delimo sve, kada od zrna pšenice napravimo hleb a od grane koju uberemo zajedno zasadimo drvo, i onda plodove sa njega opet ubiramo zajedno. Tada dalje otvaramo put deci i učimo ih da ne prodaju sebe za ljubav, ne kupuju je, već nauče da je razviju zajedno, sa nekim.
Tako nastala ljubav neće nestati kada se jedan zid kuće sruši, vatra u ognjištu utihne, žetva zbog suše ne uspe, a drvo naredne godine ne dobije plod, već je preskoči.
Neće, jer kada smo jednom znali kako zajedno, ostaće nam volja da uhvatimo ruku koja je stvarala tu ljubav, i na sledeće putovanje krenemo opet zajedno...
Comments