Imala je sve. Sve ono što se po parametrima srećnog života ispunjava. Svojim osmehom je plenila. Svojim dečijim stavom osvajala. Uspešna karijera je bila pred njom. Svi su joj prognozirali sjajnu budućnost. Mnogi zavideli, mnogi prkosili ali niko nije uistinu znao šta se iza tog osmeha krije.
Koliko je nečiji osmeh iskren znaju samo oni koji ga konstantno nose i koji se trude da ga nikada ne skidaju. Nije lako izneti taj osmeh, kada svet posmatraš očima daltoniste, drugog prizora nema, a bol nastavlja da razara dušu. Kada je precepcija tvoje realnosti sumornija od one koju drugi vide. Tada tvoj um zna da je tu najsnažniji.
Sedela je na klupi i posmatrala labudove u vodi. Volela je vodu, ona je nekako bila lek za sve probleme, često kada se znak za izlaz gubio u magli. Voda je bila njen terapeut, njen spas, njen drug, njena oaza mira, povratak sreći i radosti. Teško je bilo, često izboriti se sa tim momentima iskrivljene realnosti, sumornog pogleda i očaja ali ona je znala da mora jer se to do nje očekuje. U trenucima tog snažnog bola ona nije znala kako da se suoči sa svojim mislima koje su joj umanjivale samopouzdanje, ubijale vrednost postojanja a hranile imposter sindrom koji je dovodio do očaja. Tada su sva dostignuća, uspesi, kvaliteti stavljeni pod znak pitanja. Često se to pretvaralo u jak fizički bol, koji je vodio ka besu i na kraju stvarao osećaj nemoći koji je dovodio do suza. U tim trenucima bi samo poželela da niko od ljudi koje voli ne bude u njenoj blizini. Molila se da sve brzo prođe. Da prođe taj osecaj nemoći, patnje i besa. Želela je da nestane i mnogo puta posegne za nečim što bi joj prekinulo disanje. Činilo se da je težina te teskobe nemerljiva sa bilo kojom drugom. Vrlo je teško nositi telo koje drugi smatraju blagoslovom a pritom kontrolisati um koji svojim delovanjem razara lepotu postojanja. Kada tu ne postoji balans, granica između života i smrti je tanka. Od svih svojih ambicija i lista želja, često je težila samo ka jednoj, a to je da nestane.
Činilo joj se nebrojano puta, da to nisu realni problemi ali relanost je subjektivna kada je pod kontrolom uma koji funkcionise prema ustaljenim obrascima. On bira utabanu stazu jer mu je ta staza poznata. Lakše je koračati bolnijom a poznatom stazom nego poverovati da drugačija postoji. Nisu ga tome učili još dok je počeo da se razvija. Onda bi krenuo osećaj griže savesti koji bi joj govorio da to nisu pravi problemi, jer tamo neko nema ni za osnovne životne potrebe. Još jedna od pogrešnih sagledavanja situacija. Možda je duša tamo nekoga ko ne poseduje mnogo, zdravija od onog ko poseduje mnogo više, u svakom smislu. Nije samo do mogućnosti nego i do toga kako one koje imamo znamo pravilno da koristimo, kako od svega što imamo i gde smo znamo da napravimo lepo i od toga izvučemo najbolje.
Verovati životu i onda kada nema osnova za to je veština koja se stiče kroz bol i stvara duhovni rast ukoliko smo dovoljno jaki, da tu bol iznesemo.
Ne verujem u izreku da vam život da ono koliko možete da izdržite jer mnogi ne izdrže…Verujem da vam život pruži dovoljno da naučite, rastete, ojačate ali da li ćete sve savladati u toj svrsi zavisi od vaše mentalne snage. Zbog toga pažljivo birajte čime hranite svoj um jer on tu hranu prosleđuje duši. Um i duša su kao majka i dete. Majka daje hranu detetu ali ukoliko ne daje kvalitetno mleko i na vreme dete postaje gladno i nervozno.
Sledećeg dana ona bi se sredila, obukla najlepšu odecu i otišla sa najlepšim osmehom, da svima pruži, ono od nje najbolje. Pitanje koje je često naviralo je bilo samo šta je u tom trenutku za nju najbolje...
Kada nije mogla više da izdrži ogromnu količinu bola, skočila je sa dvadeset devetog sprata penthouse-a u New Yorku. Bila je Miss Amerike, diplomirani pravnik i voditelj. Bila je ono što bi mnogi poželeli da budu jer su je gledali očima čiji pogled ona nikada nije imala. Njeno ime je Chelsie Kyrst
Kada nije mogla više da izrdži , obesila se u stanu u Beogradu. Bila je model, zaštitno lice mnogih brendova, novinar i student. Mamila je poglede mnogih svojom pojavom a osvajala svojom harizmom. Njeno ime je Marija Ćurčić.
Kada nije mogla više da izrdži glumica koja je bila san mnogih devojčica sa ulogom pepeljuge u filmu "Cinderella", posle vise pokušaja , uspela je da ostvari svoj cilj i izvrši samoubistvo gasom u svom stanu. Njena lepota se često nazivala jedinstvenom i neponovoljivom. Njeno ime je Bella Darvi.
Kao i mnogi drugi…Postala je zagonetka i misterija svima koji su smatrali da je njen život bio čarobna bajka a zapravo je bio samo nedovršena novela tužnog aktera.
Comments