Iako reč ljubomora ima prefiks ljubavi, nije najidealnija za predstavljanje iste.
Neretko ljudi povezuju ljubomoru sa ljubavlju jer osećaj koja ona daje drugoj osobi stvara efekat važnosti i pripadnosti. Mala doza naravno prija jer bi u suprotnom odnos ukazivao na nezainteresovanost ali predoziran efekat ide ka posedovanju a ne, voljenju.
Osobe koje imaju potrebu da kontrolišu i poseduju ponašanje druge osobe prateći neretko svaki njen korak, imaju zapravo potrebu da prikriju svoju nesigurnost i u tom naletu emocija često nesvesno prave drugu osobu nesigurnom. Stvaraju sebi zonu sigurnosti , da ta osoba pripada samo njima i nikome drugom.
Čine da se druga osoba oseća neslobodno i ona time počinje da preispituje svaki svoj korak ponašanja. Neretko se i takmiče sa kvalitetima druge osobe u bojazni da njena vrednost ne postane veća od njihove.
Kontrolom ponašanja druge osobe ne postižemo efekat snažnije ljubavi već nesigurnosti koja na kraju dovodi do jaza i kreiranja emocija slabosti kod jedne ili druge strane. Prebacivanjem jačine energije sa jednog na drugo polje, slabi se polje ljubavi u vezi. Veza postaje zavisnost i uslovljavanje gde se neretko stvara i uslovno zavisnički odnos na nesvesnom nivou. Često osobe koje postaju nesigurne traže potvrdu svoje vrednosti od druge strane, a ukoliko je ne dobiju telo ima osećaj krize slične krizi narkomana koji traži svoju dozu. Takvi odnosi stvaraju osećaj okova u vezi, a sloboda gubi na značaju.
Akt ljubavi nije posedovanje osobe već pružanje slobode izbora, kako bi ta ista osoba naučila da voli sebe više.
Comentarios